Pomislite li kada kako bi ovce mogle pasti navrh vaše kuće? Venecijanski Bijenale ponudio je zanimljivo rješenje kuće za vikend, koja bi se mogla sakriti kada nije u upotrebi, a prirodni okoliš ostaviti u izvornom obliku. Iskustvo govori kako su vikendice, glavninu godine uglavnom prazne i beživotne.

Zov prirode, oni koji se od nje još nisu previše otuđili, osjetit će krajem ožujka i uživati možda do kraja kolovoza, ako za odmor u prirodi nađu dovoljno vremena. Preostali dio godine vikendice su tek prazni spomenici našoj taštini i ukradeni dio prostora bez funkcionalne vrijednosti. Dvoje irskih arhitekata, Antoin i Tarla MacGabhann, vizionarski je osmislilo „skrivajuću“ kuću, koja bi uz pomoć hidrauličkog sustava mogla nestati u zemlji kada nije u upotrebi, a prirodu ostaviti netaknutom.    

Sezonska vikend kuća zamišljena je kao tvrđava na pontonu usred zelene livade, koja prazna uranja u zemlju i nestaje iz vidokruga. Isto tako izvire iz zemlje kako bi svome vlasniku pružila ugodan kutak za uživanje i odmor od nesmiljene i dinamične svakodnevice. Njezin je krov prekriven travom i kada je vikendica prazna postaje dijelom prirodnog okoliša, po kome nesputano možete prošetati i uživati na drugačiji način, posvećeni vlastitoj duhovnosti i snazi prirode sposobne napuniti naše baterije. Ovakav primjer prostornog planiranja predviđa održivi model ruralnog razvitka i gospodarenja okolišem, na prirodi prihvatljiv način.

Tonuća kuća tako na prihvatljiv način rješava problem prekomjerne urbanizacije sela, koje će izvan vikendaške sezone očuvati svoje osobitosti i prirodne draži. Tehnički dio rješenja i vrijednost ovako ekološki osviještenog projekta dio je druge priče, za sada čini se još vrlo daleke i imaginarne.