Buka je najizraženija u velikim gradovima, kao posljedica velikog intenziteta prometa, a toga ćete postati svjesni tek kada, primjerice, u mirnijim (tišim) noćnim satima u daljini čujete zvuk kretanja vlaka po tračnicama, koji tijekom dana niste mogli čuti! Ako je zgrada u kojoj stanujete u neposrednoj blizini frekventne, pa čak i tranzitne prometnice, osim buke će se prenositi i vibracije koje će osjećati cijelo vaše tijelo, no protiv toga nema nekog djelotvornog lijeka. Širenju neželjenih zvukova pogoduju veliki prozori i sve lagane građevne konstrukcije, kakve su se nižom cijenom probile na gradilišta sedamdesetih godina prošlog stoljeća.
Buka nastaje i u našoj svakodnevnoj radnoj i životnoj sredini te jednako ugrožava naše zdravlje, kako na otvorenom, tako i u zatvorenom prostoru. Tišine postajemo svjesni tek kada se na kraju radnog dana u uredu pogase sva računala, kada utihnu motori hladnjaka nakon što je postigao potrebnu temperaturu, a vjerojatno vam se dogodilo da ste postali razdražljivi kada ste morali pojačati televizor kako bi nadglasali djecu zanesenu igrom u susjednoj sobi. Kada ste umorni i običan razgovor u susjednom stanu za vas može predstavljati buku!
Kako bismo si olakšali život izmišljamo, gradimo i kupujemo uređaje, na koje trošimo velike novce, no zauzvrat dobivamo sve više buke. Ugradnjom suvremenih izolacijskih materijala danas je buku u stanovima i uredima moguće značajno umanjiti ili potpuno prigušiti. Tako je osim boljih radnih uvjeta moguće stvoriti i zdravije okruženje, bolju atmosferu i kvalitetnije međuljudske odnose.
Istraživanja su pokazala da i tiša, ali neprekidna i dugotrajna buka može postati ozbiljan problem obitelji ili radne sredine te ubiti uzrokom živčanih smetnji pojedinaca koji su joj izloženi. Krajnja vrijednost jakosti zvuka koju može podnijeti ljudsko uho iznosi 120 dB (decibela). Buka te jačine izaziva intenzivnu bol u ušima, a čovjek koji joj je izložen i u kraćem vremenu može pretrpjeti teška oštećenja sluha, koja nije moguće popraviti liječenjem. Uzrok oštećenja sluha, osim jakosti može biti i trajanje, odnosno karakter buke.
Stanari u bukom napadnutom stanu na nju se priviknu te postanu prividno neosjetljivi na buku koju tijekom dana izazivaju zvukovi motora, aviona, škripa kočnica ili cvilež tramvaja u zavoju. No, to ne znači da uho ne registrira ove zvukove. Iako se na njih priviklo, oni ipak štetno djeluju na sluh. Lakši stupanj oštećenja sluha odražavaju smetnje u slušanju, pa osobe u tom slučaju ne mogu čuti tiho kućno zvonce ili telefon na večoj daljini. Kod izloženosti buci jakosti od 90-100 dB prijeti nam opasnost od oštećenja sluha, nagluhosti ili gubitka socijalnog kontakta s drugim ljudima.
Stoga, ako radite u prostoru čije je okruženje izloženo buci, nastojte svaki slobodni trenutak provesti u prirodi. Iako kratkotrajno izlaganje buci neće oštetiti sluh, ako ste ljubitelj glazbe izbjegavajte njeno slušanje u blizini zvučnika ili putem slušalica velike akustične snage. Najpoželjnije je izbjegavati blizinu izvora buke te što više vremena provoditi u prirodi!