Ugljični monoksid, kao plin bez boje, mirisa i okusa djeluje podmuklo, jer njegovu prisutnost u prostoriji nije moguće uočiti. Unatoč tome, odlikuje ga lako širenje, zbog čega je trovanje ovim plinom moguće i u prostorijama koje nisu izravno u vezi s izvorom plina.
Kod trovanja plinom kemijske oznake CO , kao prvi simptomi javljaju se mučnina, glavobolja u predjelu sljepoočnica i povraćanje, a potom opća i mišićna slabost, kolaps organizma i na kraju smrt kojoj prethodi koma. Već pri prvim simptomima trovanja, kada unesrećeni postanu svjesni da se s njima nešto događa, uslijed mišićne slabosti oni više nemaju snage doći do izlaznih vrata ili otvoriti prozor. Zbog toga se ugljični monoksid naziva tihim i podmuklim ubojicom.
Prilikom zatjecanja unesrećenog s navedenim simptomima, kao mjera prve pomoći, koja bi mu mogla spasiti život, nužno ga je čim prije udaljiti iz prostorije zasićene štetnim plinom. Ukoliko je bez svijesti i drugih vitalnih znakova života (ne kuca mu srce i ne diše) neophodno mu je dati umjetno disanje i masažu srca. Ugljični monoksid se izdahom izlučuje u nepromijenjenom stanju, tako da pozitivan ishod često ovisi o energičnosti pružanja prve pomoći. Kod težih otrovanja nužna će biti što brža zamjena krvi. Stoga je vrlo važno čim prije pozvati hitnu medicinsku pomoć ili unesrećenog prevesti u najbližu zdravstvenu ustanovu.
U prostoriji treba otvoriti prozore i vrata radi prozračivanja, zatvoriti sve uređaje kod kojih je moguće istjecanje gorivih plinova i potom, čim prije napustite kuću. U prostoriji i neposrednoj blizini nikako ne koristiti električno zvonce i druge električne uređaje, ne iskapčati ih iz utičnice i ne paliti električnu rasvjetu, upaljač ili drugu otvorenu vatru. O problemu i postojanju uređaja koji je uzrok trovanju treba obavijestiti vatrogasce, a niti jedan sumnjivi uređaj ne stavljati u funkciju prije nego se utvrdi njihova ispravnost, odnosno koji je od njih uzrok nezgode.
Ugljični monoksid nastaje prilikom sagorijevanja tvari koje sadrže ugljik, kada u procesu sagorijevanja ne dolazi dovoljna količina kisika, odnosno zraka. Zbog toga će u prirodi rijetko doći do trovanja ovim plinom jer se tada rijetko pojavljuje u čistom obliku. Opasnost je daleko veća u zatvorenim prostorima domaćinstava gdje je puno knjiga, tekstila i kada se loži na drva, jer se čak 50% ugljičnog monoksida stvara kod izgaranja celuloze. U ispušnim plinovima automobilskog i drugih motora naći će se oko 7% ugljičnog monoksida, dok je koncentracija kod eksplozivnih plinova od 3 do 10%, pa čak i više od 50%.
Česta su trovanja ugljičnim monoksidom prilikom kuhanja, u malim prostorijama bez dobrog prozračivanja, pri ćemo dolazi do brže potrošnje nakupljenog kisika. Pri tom dolazi do nepotpunog sagorijevanja plinova, a umjesto tijelu prihvatljivog CO2 (ugljičnog dioksida), nastaje ugljični monoksid. Trovanje izaziva i plinski plamen na štednjaku, ako je plamenik pokriven loncem prevelikog promjera. Uslijed toga nedovoljna količina zraka dolazi između dna lonca i plamenika, pa pritom dolazi do nepotpunog sagorijevanja plina i stvaranja većih količina ugljičnog monoksida. Opasnost je veća kod grijanja malih prostorija pećima na plin ili drva. Zbog manje količine kisika u njima, takve je prostore poželjno češće prozračivati.
Težina slučaja trovanje ugljičnim monoksidom, a time i ishod pomoći, ovisit će o:
- koncentraciji ugljičnog monoksida u zraku
- trajanju izloženosti unesrećenog štetnom plinu
- individualnim osobinama organizma unesrećenog , kao što su životna dob, opće zdravstveno stanje i spol.