Kod postavljanja slika na zid nema strogih pravila, no svakako treba poštivati odnos slike i zida i pritom slijediti određena pravila. Dobro je znati da je umjetnost postavljanja slika na zidove jednako stara koliko i umjetnost slikanja....

Prilikom postavljanja slike ili više njih na isti zid poželjno je uvažavati određene zakonitosti:

1. Osnovno je pravilo kod postavljanja slika da središte slike bude u visini očiju (odrasle osobe)
2. Slike različitih veličina treba postaviti na različite visine. Veliku sliku (koja se vidi izdaleka) treba postaviti nešto više, moguće je i pod kutom, dok male slike (koje treba gledati izbliza) treba postaviti niže, u visini očiju.
3. Jednu sliku nikako nije dobro postaviti na sredinu zida, posebno ako je mala, jer će djelovati izgubljeno u prostoru.
4. Dobro je grupirati slike istovrsne prema sadržaju, izgledu okvira ili skladu boja na samim slikama.
5. Slike se mogu nanizati vodoravno, ali i okomito. Na taj način jasnije se uočavaju razlike među njima, a postav ostavlja dojam organiziranosti. 
6. Slika se može postaviti i iznad pojedinih nižih elemenata namještaja, na primjer, iznad komode.

Pojam umjetnosti kod nekoga može podrazumijevati skupocjene muzejske primjerke, poput Picassoa, Rembrandta ili Hegedušića, dok će se drugi zadovoljiti i muzejskim posterima, pa čak i dječjim crtežima. Neovisno o ukusu svakog od nas, najbolji pogled na umjetnička djela je u ravnini očiju, odnosno na visini od oko 170 cm od poda.  U pravilu je umjetničko djelo bolje postaviti nešto niže, nego previsoko.

Ako planirate na zid postaviti više umjetničkih djela, posebno ako je riječ o manjim slikama, dobro je razmisliti o njihovom postavljanju u grupama, odnosno blokovima. Budite kreativni i pritom kombinirajte isprinte, slike i crteže sa grafikama ili fotografijama. Prilikom grupiranja neka vam inspiracija budu i okviri slika. Njihova širina može uvjetovati najbolji razmak između dva susjedna djela. U pravilu, veće je slike dobro postavljati iznad manjih, osim ako je okvir manjih slika masivniji i teži.

Istovjetne slike grupirajte u horizontalnoj ili vertikalnoj ravnini. Nemojte ih redati prema njihovoj visini. Radije grupirajte tako da jednu visoku sliku slijede dva blisko postavljena niska, ali dulja okvira. Na taj ćete način zidni postav učiniti dinamičnim, ali cjelovitim i prostranim. U liniju po visini ili u istoj ravnini postavite samo okvire istih dimenzija. U protivnom poigrajte se njihovim postavljanjem na različite visine. Tako ih promatrač neće moći razgledati u prolazu, već će se morati zadržati uz svaku pojedinu sliku i pažljivije joj se posvetiti. Slike pak objesite blizu jednu drugoj ako želite da promatrač brzim pogledom promotri sva postavljena djela.

Ako imate više slika istog umjetnika, pokušajte ih grupirati u blokove od četiri, šest ili devet. Tako će ih se moći promatrati kao izdvojeno umjetničko područje. Djela različitih umjetnika objesite na znatno ležerniji način, kako bi istaknuli jedinstvenost svakog od djela.
Kada vješate sitne reprodukcije, nastojte ih grupirati tako da čine cjelinu na zidu, a ne ih vješati pojedinačno, prema slučajnom odabiru. Razmak okvira, malih ili velikih, u grupi može iznositi od 5 do 15 centimetara.  

Kod grupiranja prema izgledu okvira, poželjno je to učiniti prema sličnom motivu, boji ili stilu okvira, dok okviri mogu biti i posve različiti, ali stilski ili bojama komplementarni. Ako grupirate prema izgledu okvira, usklađivanje s okolnim namještajem i priborom važnije je od samog umjetničkog djela. Kod grupiranja istovrsnih djela, stil i sadržaj djela važniji su za opći dojam prostora od okvira. To vam omogućava usklađivanje boja na slici s bojama zidova na koje su obješene ili okolnim namještajem, a da pri tom ne brinete kako su one ukrašene okvirima. Usklađivanjem boje zida s bojama na slici pojačat ćete impresiju djela. Usklađena s okružjem slika će još više doći do izražaja. 

Kod grupiranja slika možete se poslužiti i asimetrijom. Umjesto da dvije slike stavljate jednu uz drugu, nastojeći ih centrirati i postići njihovu prostornu simetriju, pokušajte jednu postaviti niže, a drugu više, tako da niti vrhovima niti dnom ne budu u ravnini. Pri tom ih je dobro rasporediti ukoso u ravnini prema središtu slike ili simetrično u krugu oko središnje slike ili manje grupe slika. Grupirajte veće i manje slike u kombinaciji, tako da kruženje pogleda između velikih i malih slika postaje dinamični doživljaj ove cjeline.

Prilikom odabira najpovoljnije površine za postavljanje slika treba voditi računa o vlažnosti, zagrijavanju i osvijetljenosti pojedinih površina, ali i o tome da slika ne bude na prolaznom mjestu, gdje bi mogla biti lako oborena. Slike stoga nije dobro postavljati u hodniku, gdje bi ih mogli oboriti u žurbi, prilikom oblačenja kaputom ili kišobranom, kao niti u kuhinji, gdje bi mogle biti oštećene hranom, toplinom ili masnoćama u pari prilikom kuhanja. Slike nije dobro postaviti niti u luku vrata koja bi ih prilikom otvaranja mogla oštetiti ili zakloniti od pogleda, a ne bi smjele biti zasjenjene niti drugim elementima u prostoru.

Mjerite dva puta, vješajte samo jednom! Ovakva odluka pokazat će se primjerenom ako prethodno napravite raspored dijela. Najprije izmjerite područje u kojem ćete grupirati djela. Zatim napravite prostorni plan na podu, tako da u obzir uzmete sve okolne elemente, uključujući i pokućstvo na suprotnom zidu. Ako planirate objesiti sliku ili više njih nasuprot namještaju zakrivljenih ploha, poput starinskog regala, razmislite o grupiranju u granicama prostornog obuhvata tog dijela namještaja.

Dobro je također veličinu i položaj slike, odnosno raspored slika, prethodno prikazati na zidu uz pomoć papirnate ljepljive trake, koja se koristi kao graničnik prilikom bojenja zidova. Tako ćete eksperimentirajući s prostorom i proporcijama zid poštedjeti nepotrebnih zacrtavanja ili krivo izbušenih rupa. 


Umjesto označavanja izravno na zidu, koristite se samoljepljivim trakama ili naljepnicama koje ćete zalijepiti na zid. Sliku ćete postaviti ravno ako se prilikom njena postavljanja koristite vodenom vagom ili njenu ravninu utvrdite mjereći udaljenost od poda u dvije točke.
Kada ste zadovoljni planom, izbušite rupe za postavljanje kuke na zidu, a kako bi izbjegli pad slika i njihovo oštećivanje, objesite ih na dva čavlića, odnosno kuke ili donji rub slike oslonite na dodatne kuke. Slike se osim na zid mogu postaviti i na kamin, komodu ili drugi niži element namještaja.
Iz estetskih razloga, kao i onih praktičnih: kako bi se izbjegla nepoželjna refleksija svjetla na slici te spriječilo taloženje prašine, posebno veće i izdvojene slike poželjno je postaviti pod kutom, nagnute gornjom stranom prema naprijed.