Penjačice se ubrajaju u jednu od najsvestranijih skupina biljaka. Možemo ih pustiti da rastu u visinu  pa ne zauzimaju puno prostora naravno ako je riječ o dekoraciji našeg zimskog vrta. Njihov rast možemo usmjeravati po žicama, metalnim i drvenim rešetkama, uza stupove i pergole. Ako ih pustimo da rastu bez potpore šire se po tlu tvoreći vodoravno obojene površine. Najčešće se koriste za pokrivanje neuglednih elemenata u vrtu, a u zimskom vrtu idealan su odabir za popunjavanje praznog prostora u jednoj sezoni jer obično rastu brže od grmova. Jedno od njihovih obilježja je i bujna cvatnja, a za cvatnju je naravno bitna rezidba kojom dobivamo razgranate izboje i gušći sklop.

Jedna od istaknutijih penjačica je pavitina ili klematis. Postoji naravno i više varijeteta ove sorte pa tako razlikujemo primorsku pavitinu (Clematis viticella) koja cvate plavoljubičastim cvjetovima od lipnja do rujna i ne naraste puno u visinu. Ako želite bujniju pergolu odabrat ćete C. montanu „Rubens“ koja  naraste i do 8 m visine. Bijela varijanta je C.montana „Superba“, a „Marjorie“ polupunih cvjetova. Postoje još i hibridne sorte koje se mogu iskoristiti kao pokrivači tla, ali im treba omogučiti da se jednoliko rasprostiru po tlu. Clematis macropetala je nižeg rasta i može se uzgajati bez oslonca u posudi. Ima samo nekoliko penjačica koje cvatu zimi i u pravilu nisu otporne na hladnoću. Clematis cirrhosa uspješno će cvjetati u područjima gdje nema mrazeva.

Pavitine zahtijevaju posebnu pažnju pri početnom orezivanju i oblikovanju. Ako ih ostavite nepričvršćene rađaju jednu ili dvije dugačke stabljike, a baza im ostaje gola. Da to izbjegnemo nedavno posađene pavitine treba snažno orezati prvog proljeća nakon sadnje. Kad biljke već imaju 3 do 4 stabljike, sve ostale stabljike podrežite malo iznad para zdravih lisnih pupova na visini 30 cm od razine tla.

Klematis je lako orezivati kad otkrijete u koju od gore navedenih skupina spada. Ako orezujete u krivo vrijeme mogli biste orezati sve cvatuće izbojke, a ako ne orezujete uopće dobit ćete gole stabljike sa cvjetovima na vrhu. Vrijeme i način rezidbe razlikuje se o razdoblju cvatnje. Ako sorta cvate u proljeće ili rano ljeto na prošlogodišnjim izbojcima (C. macropetala , C. montana, C. cirrhosa) orezujte nakon cvatnje i to samo ako  je biljka previše narasla. Ne orezujte zimi jer ćete odrezati izbojke koji nose cvjetove za sljedeću cvatnju. Redovito orezivanje kod ovih sorata nije potrebno, svakih nekoliko godina biljku treba pomladiti. Međutim mogu se odstraniti sve osušene, slabe i oštećene stabljike. Sorte koje cvatu dvaput godišnje, početkom ljeta i još jednom u jesen na jednogodišnjim i prošlogodišnjim izbojcima treba orezivati nakon cvatnje samo ako biljku treba ograničiti u rastu. Stare i pre guste biljke treba oštrije orezati u kasnu zimu. Potrebno je vrlo malo orezati, osim ako biljka nije prevelika. Izbojke koje treba odstraniti, odrežite do naj donjeg para pupova, iznad razine tla. Svakih nekoliko godina potrebna je jača rezidba radi pomlađivanja biljke. Sorte koje cvatu u kasno ljeto i jesen na ovogodišnjim izbojcima orezujete  u kasnu zimu ili rano proljeće. Biljku odrežite do naj donjeg para mesnatih i zdravih pupova tj. 30 – 90 cm iznad tla. To može značiti i odstranjivanje zelenih i zdravih izboja, ali biljka će potjerati nove iz baze.