U veljači osim rezidbe voćaka i grmlja važna radnja u vrtu bila bi sjetva jednogodišnjih i višegodišnjih vrsta kako bi se spremile za cvatnju. U mnogim je vrtovima gredica zeljastih trajnica vrhunac ukrasa u vrtnom prostoru. Uzgajaju se u posudama i kao pokrivači tla, ali nisu ništa manje zanimljive u kombinaciji s jednogodišnjim biljkama. Neke vrste nakon cvatnje donose i suhe ukrasne plodove, pa su nakon oživljavanja vrta izvrsna dekoracija u kući kao rezano i suho cvijeće stoga s razlogom možemo reći da je njihova upotreba brojna.

Osim u posudama, začinsko i ljekovito bilje može se uzgajati i s drugim ukrasnim vrtnim biljkama. Takav uzgoj dobar je kad nema dovoljno prostora za začinski i ljekoviti vrt. Privlačnost aromatičnog bilja potječe upravo iz njegova mirisa koji potječe više od listova nego od cvjetova. Po sunčanom vremenu dolazi do otpuštanja esencijalnih ulja, kad se listovi ugriju ili zgnječe. Za uživanje u njihovu mirisu preporuča se sadnja uz kućne prilaze, puteljke, mjesta za sjedenje i sl.

U hortikulturi biljke možemo podijeliti na otporne i poluosjetljive vrste. Otporne su one biljke koje dobro podnose mraz, dok poluosjetljive mogu podnijeti samo malo hladnoće. Najčešće uvenu ili su teško oštećene već na temperaturi od 0°C. Većina otpornih biljaka sije se na mjesto gdje će cvjetati i to kad je zemlja ugrijana na 7 °C.

Ako se sije postupno sve do sredine ljeta, krasit će prostor cijelo ljeto. Ako je riječ o trajnicama sjetva se obavlja u jarke, a dubina jarka ovisi naravno o veličini sjemena. Sitno sjeme sije se na dubini od oko pola centimetra, dok krupnosjemene vrste sijemo malo dublje, na najmanje 1 cm dubine. Razmak sjetve također će ovisiti o krupnoći sjemena. Nakon sjetve jarci se zagrnu zemljom i zaliju. Postoji još i mogućnost sjetve „na široko“ .

Sjeme se posije po površini u jednolikom i tankom sloju, a zatim se nježno ugrablja zemlju i zalije. Poluosjetljive vrste u krajevima s hladnijom klimom siju se u posudama. Lončić se napuniti supstratom za sjetvu, te lagano prstima pritisnite zemlju oko rubova da se istisne zrak. Sjeme pokriti slojem od 0,5 do 1 cm zemlje. Biljke koje kliju na svjetlu ne treba pokrivati zemljom (začinsko bilje) nego ga lagano utisnite u tlo. Nakon sjetve zemlju navlažiti rasprskivačem i smjestiti u svijetli i topli prostor ( na temperaturu od 15 do 21° C). Kasnije kad klijancima postane tijesno treba ih presaditi u lončiće. 

Ovakav način sjetve u posudama odnosi se na begonije, petunije, kadifu ili tagetes, kadulju, a od osjetljivih trajnica možemo istaknuti gazaniju i lobeliju. Ista stvar odnosi se i na otporne začinske jednogodišnje i višegodišnje kulture. Boreč, neven, peršin i korijandar siju se direktno na otvoreno dok se osjetljivi bosiljak, mažuran i čubar siju isključivo u kontejnerima te se presađuju. Kad klijanci postanu veliki  treba ih prorijediti pa prepikirati u lončiće pa u gredicu.

Bosiljak je jako osjetljiv na mraz pa se ne presađuje sve do sredine 5. mjeseca. On uspijeva u zaklonjenom i sunčanom mjestu  pa je bitno otkidanje vrhova. Biljka tjera nove vrhove i to produljuje vegetacijsku sezonu. Neke od najboljih biljaka za uzgoj u posudama su krasuljica, vlasac, miloduh i majčina dušica. Od velikih biljaka to su ružmarin i lovor. One pripadaju stakleničkim biljkama i mogu se unijeti u zatvoreno preko zime.