Nepenthes alata ili biljka kukcolovka pripada skupini biljaka mesožderki. Ima zanimljive izdanke u koje upadaju kukci, a biljka ih potom „pojede“. Taj nevjerojatan proces, njezin atraktivan izgled, ali i činjenica da iz domova uklanja nepoželjne muhe, komarce, te ostale leteće kukce, daju joj sve predispozicije da bude dio Vašeg zelenila.

Mnogi ljudi zaziru od biljaka mesožderki, pomalo čak i zbog straha od njih, no one su potpuno pitome. Meso kukaca dobar im je dodatak prehrani, ali mogu preživjeti i bez njega. Svojstvo da jedu kukce, javilo se tijekom evolucije zbog potrebe za dodatnim hranjivim tvarima, naročito dušika i fosfora. Te biljke rasle su na vrlo siromašnom tlu, na tresetištima, ili ponegdje kao izrasline na drveću u tropskim krajevima.

Kako nisu dobivale dovoljno hranjivih tvari, počele su koristiti bjelančevine životinjskog podrijetla, te su upravo zbog sposobnosti da love i probavljaju kukce preživjele evoluciju. Mesožderke nemaju probavne organe nego izlučuju enzime koji otapaju bjelančevine, a biljka ih zatim upije s površine lista.

Nephenthes potječe ih tropskih krajeva, a mnogi ih nazivaju vrčonošama jer imaju listove poput vrčeva, najčešće crvenkaste boje. Na njihovim rubovima izlučuje se slatkasta tekućina čiji miris privlači muhe i ostale kukce. Zbog toga dolaze na biljku, te upadaju u vrčeve. U njima se nalazi tekućina koja sadržava probavne enzime.

Vrčevi nikada ne smiju ostati bez tekućine, pa treba pripaziti i ponekad im dodati vode. To je važnije od zalijevanja biljke. U njih je najbolje ulijevati kišnicu, ili barem odstajalu vodu. Tekućine u vrčevima treba biti do polovine. Oni se mogu i osušiti te otpasti, jer su to zapravo listovi i to je normalan proces kod svih biljaka. No, biljka se obnavlja pa će novi izdanci ponovno narasti.

Zemlja im također mora uvijek biti vlažna, ali ne natopljena. Poželjno je da zemlja bude propusna kako biljka ne bi „ležala“ u vodi. Nepenthes voli vlagu i u zraku, čak do 70 posto, pa ju je dobro ponekad poprskati. Voli svjetlo, ali ne direktno sunce, pa je za smještaj ove biljke poželjno pronaći zasjenjen prostor.

Budući da potječe ih tropskih krajeva, ova muholovka voli više temperature, ali podnosi i velike raspone temperatura jer su oscilacije uobičajene u tim krajevima. U našim domovima može uspijevati tijekom svih godišnjih doba jer podnosi temperature od 10 do 25 stupnjeva. Ako je predugo izložena temperaturama hladnijim od 10 stupnjeva, može joj se značajno usporiti rast, a moguće je i da uvene.

Ako ih se dobro njeguje, mogu se jako razrasti i raširiti. Najbolje ih je objesiti, no moguće ih je držati i u stojećoj posudi. U tom slučaju im treba napraviti ljestve, te za njih zakvačiti vrčeve.