Kaktusi ili sukulentne biljke potječu iz pustinjskih područja u kojima rijetko pada kiša i gdje su velika temperaturna kolebanja. Neke cvatuće vrste pak potječu iz toplih i vlažnih prašuma. Lako ih je razlikovati od ostalih sukulentnih biljaka po karakterističnim jastučastim tvorevinama iz kojih se razvijaju bodlje, dlačice, cvjetovi i izdanci.

U hladnijim područjima većina kaktusa uspijeva u staklenicima i kućama, a otporne vrste možemo vidjeti i u vrtovima. U toplim krajevima pružaju impresivan prizor kod oblikovanja pustinjskog vrta. Idealni su za uzgoj u posudama u kućama i vrtovima. Zanimljivi su zbog raznolikosti veličine, oblika, te bogatstva boje i teksture. Oblici variraju od rozeta, nažlijebljenih stupova pa do kuglastih. Značenje kaktusa je postojanje mesnata tkiva u tijelu, listovima i korijenu, čija je funkcija prikupljanje vode da bi biljke preživjele duga sušna razdoblja. Većina katusa zahtjeva obilje svjetla, topline i prozračnost, ali ipak ih ljeti valja zaštititi od izravna sunca da se listovi ne bi spržili.

Za uzgoj kaktusa najbolja je mješavina pijeska s ilovačom i lisnjačom (natrulo lišće). Prednost pred plastičnim loncima imaju glineni lonci jer se zemlja u njima sporije suši pa nema opasnosti od propadanja biljke uslijed viška vlage. Kaktusi se mogu razmnožavati na više načina: sjemenom, reznicama, izdancima i najrašireniji način razmnožavanje kalemljenjem. Sjeme se sije u mješavinu pijeska i ilovače koja se predhodno mora navlažiti. Prekrije se staklom ili plastikom i drži na temperaturi od 25-30 *C. Staklo se skida kad niknu mladi izdanci, a biljke se nakon tri mjeseca presađuju u lonce.

Razmnožavanje reznicama i izdancima obavlja se kraj proljeća i početak ljeta. Izbojak se oštrim rezom odvji od matične biljke, a rez se pospe prahom drvenog uglja da ne bi došlo do truljenja reznice i ostavi se par tjedana da se posuši. Nakon toga se posadi u vlažan pijesak da se ožili, a kasnije u male posudice.

Kalemljenje je jedan od načina razmnožavanja ali i oplemenjivanja bilja kojim spajamo dvije biljke u novu cjelinu s boljim svojstvima (ubrzavamo rast,povećevamo otpornost biljke, duže bodlje i dlačice itd.). Osim kaktusa kaleme se voćke, vinova loza i ruže. Kalem se sastoji od plemke i podloge. Plemka je važna za kvalitetu i veličinu plodova, a podloga osigurava otpornost i intenzivan rast. Svaka podloga i plemka nisu kompatibilne stoga je važno poznavati osobine pojedinih podloga. Za podloge se preporučuju Careus, Trihocereus, Eriocereus, Myrtillocactus, Pereskia itd. Kalemljenje se radi u toplijim mjesecima kad je niža vlažnost zraka.

Povišena vlaga poboljšava razvoj infekcija i odbacivanje cijepa. Oštrim skalpelom prerežemo vrh podloge vodoravnim rezom. Kosim rezom odsječemo rubove rebara. Plemku presječemo vodoravnim rezom u donjem dijelu i obradimo kao podlogu. Spojite podlogu i plemku takoda se provodni snopovi što bolje poklope i sve privežite kudeljinim ili pamučnim konopom. Konop skinite tek kad ste sigurni da je kalemljenje uspjelo i da je jedna biljka srasla s drugom.