Vrijeme je dakle za zaštitu visokih i grmolikih ruža od mraza. To je posebno bitno kod svježe zasađenih ruža, čije grane još nisu dovoljno otvrdjele. Doduše mraz toliko ne šteti granama ruže koliko lišću, ali ono će se ionako osušiti i otpasti. Za stabljiku je štetnije zimsko sunce i hladni suhi vjetar. Zemlja je u zimskim mjesecima uglavnom smrznuta. Zbog toga biljka ne može crpsti vodu iz tla, dok zimsko sunce grije biljku, pa ona gubi vlagu u granama i vene. Ružine grane stoga treba zaštititi vrećama od jute ili granama, primjerice smreke. Za zaštitu bilja od smrzavanje nipošto se ne smije koristiti plastična folija ispod koje nema kruženja zraka.
Kada govorimo o zaštiti grmolikih ruža, površinu zemlje oko stabljike valja prekriti granama zimzelena, a u dvorištu je uglavnom pri ruci smreka. Pod granama zimzelena zemlja ce ostati vlažna i dobro grijati biljku, no valja pripaziti da se u proljeće lišće razgrne od stabljike, jer u protivnom može postati izvor bakterija i uzrok bolesti biljke. Ako se ruža nalazi na mjestu izloženom vjetru, dobro ju je prethodno zagrnuti liscem, kompostom ili zemljom do visine od 10-15 centimetara. Najvažnije je kod ruže dobro zaštititi mjesto gdje je okulirana, odnosno gdje se spajaju podloga i plemka, odnosno cijep.
Kod visokih ruža, između grana je dobro staviti mnogo kratkih grančica smreke, ili čak slamu, odnosno mahovina. Oko mjesta oplemenjivanja biljke, koje je nezaštićeno od mraza, treba omotati grane smreke, te ih konopcem privezati za deblo ruže. Ovako funkcionalno i dekorativno zaštićena ruža bez problema je u mogućnosti preživjeti zimu. Krošnju se može oprezno poviti prema zemlji, dok se gola krošnja može pokriti suhim lišćem, usitnjenom zemljom ili zimzelenim grančicama. Stablo ruže poželjno je također zaštititi, ako je zima izuzetno jaka. Kako krošnja ne bi stradala od prekomjerne vlage, na vlažnijim područjima poželjno ju je položi na humak zemlje i tek onda uzimiti zatrpavanjem, dok je stablo poželjno učvrstiti kolčićima kako ga jaki vjetrovi ne bi išćupali iz zemlje ili oštetili.
Od zimske hladnoće valja zaštititi i sobne biljke. One lose podnose hladnu, vlažnu zemlju, a prozorske daske uglavnom su od kamena i stoga uvijek hladne. Pod biljke je u tom slučaju dobro staviti neki podmetač, kako bi im pomogli, jer će ih on štititi od hladnoće. Još bolje rješenje je dodatna, drvena daska za prozor. Ona treba biti nešto šira, kako bi prekrila radijator i tako spriječila dizanje suhog i vrućeg zraka iz radijatora izravno na listove biljaka. To je druga opasnost za sobne biljke, koju nikako ne valja previdjeti.
Sijanje bilja u jesen
Kako bi proklijale sjemenke nekih biljaka moraju nekoliko tjedana provesti u vlažnom tlu i na vrlo niskoj temperaturi. Takve biljke, a riječ je primjerice o ruži, nevenu, jaglacu, ljubičici, kukurjeku i arnici, nazivaju se biljke hladnog sjemena, koje se sije u jesen. Najprikladnije vrijeme za to je odmah nakon ubiranja sjemenki, no hladno sjeme se može sijati čak i tijekom prosinca, ako to vremenske prilike dozvoljavaju. Osim navedenih, u biljke hladnog sjemena spadaju i gospin plašt, crijemuš, jetrenka, anemona, plamenac, proso, rutvica, turski ljiljan, korijandar i plućnjak.