Znate li da svaka adventska svijeća nosi i određenu poruku? Prva svijeća u adventskom vijencu svijeća je nade i iščekivanja, a zove se i Postilica! Druga se naziva Pomirilicom, jer kroz pomirenje sa svima kršćani tako pripravljaju put Gospodinu da lakše dođe do njihovih srca.

„Kraj neka bude svakoj zloći, Sin će božji k nama doći“. Večeras zapalite prvu svijeću. Ugasite svjetla, neka samo gori svijeća Postilica. U tom svjetlu molite i odlučite čega biste se sutra mogli odreći – i u riječi i na djelu. Bdijte! Budite pripravni, jer Sin čovječji dolazi. On vas želi iznenaditi svojim mirisom.“
 
Iz knjige „Počinak u riječi“ don Luke Depola

Pletenje i ukrašavanje zimzelenih vijenaca davni je običaj nastao još prije pojave kršćanstva. Svijeće na zimzelenim vijencima palila su još drevna germanska plemena kako bi otjerali hladnoću prosinačkih noći, dok su u skandinavskim zemljama palili svijeće na 'krugu zemlje', čime su zazivali ponovni dolazak proljeća i toplih dugih dana. Kršćani su preuzeli ovu tradiciju u srednjem vijeku, čime je adventski vijenac postao dijelom naše tradicije.

Tradicionalni vijenac izrađen je od zimzelenog bilja spletenog u krug što simbolizira vječnost života. Bor i božikovina u vijencu simboliziraju besmrtnost, lovor označava pobjedu nad grijehom i patnjom, a cedar snagu i izlječenje od svih bolesti. Lišće božikovine podsjeća na vijenac od trnja, sukladno engleskom vjerovanju da je Kristov vijenac od trnja bio načinjen upravo od bodljikavog lišća ove zimzelene biljke. Često je u njemu i grančica ružmarina, jer ova je biljka prema legendi čuvala Djevicu Mariju na njenom putu u Egipat.

Adventski vijenac sa četiri svijeće simbolizira četiri nedjelje Došašća, a u naše je krajeve došao kao utjecaj europske civilizacije i protestantizma. Kršćani su preuzeli ovu tradiciju, pa su se adventskim vijencem poslužili u duhovnoj pripremi za Božić, u očekivanju Krista, Svjetla svijeta koji će rastjerati tamu grijeha. Za katolike taj vijenac predstavlja život u duhovnoj tami, odnosno u očekivanju Isusa koji svojim dolaskom donosi svjetlo kojim će obasjati svijet. Advent je vrijeme priprema za Kristov dolazak. To je i vrijeme kada su kršćani pozvani da u sebi probude vjeru. Da sa svakom novom upaljenom svijećom na vijencu još više rasvijetle put Isusu.

Četiri svijeće na vijencu znak su četiri adventska tjedna i najčešće su tri purpurne i jedna ružičaste boje. U prvu nedjelju Adventa, razdoblja koje prethodi Božiću, pali se prva, purpurna svijeća - svijeća nade i iščekivanja. Druge nedjelje Adventa pali se također purpurna svijeća - svijeća mira, s porukom pomirenja s svima, kako bi gospodinu pripravili put do svoga srca. Treće se nedjelje pali ružičasta svijeća – svijeća radosti i veselja. Četvrta se pali purpurna svijeća – svijeća ljubavi, dok je negdje običaj na adventski vijenac staviti i petu bijelu svijeću – Kristovu svijeću!
Uz adventsku liturgiju, u kojoj mise zornice imaju osobitu draž, vjernici mole i u svojim obiteljima. Svakidašnja obiteljska molitva «Anđeo Gospodnji...» stoga se u Adventu odvija uz upaljene svijeće na vijencu, bez druge rasvjete. U obitelji se potom čitaju adventski tekstovi iz Svetog pisma. Tako po molitvi i čitanju Božje riječi u došašću, članovi obitelji rastu u nadi i u ovom svijetu sami postaju svjetlo Kristovo.